O analogiji

Ako vas vrijeđa vizualna usporedba industrijskih farmi i koncentracijskih logora, ili ako mislite da je usporedba s holokaustom neprimjerena, niste jedini. Ovu izložbu je osudila nekolicina uglednih organizacija i pojedinaca.

''Izjednačavati jedan od najmonumentalnijih zločina u povijesti čovječanstva s okrutnim tretmanom životinja je potpuno amoralno.''
     — Manuel Prutschi, upravitelj odnosa s javnošću Kanadskog židovskog kongresa

“[Yad Vashemu] se gadi neukusna uporaba holokausta u takvim kampanjama, bez obzira koliko bila opravdana.''
     — Yad Vashem (Memorijalni muzej o holokaustu u Izraelu)

''PETA-ino nastojanje da usporedi namjerno, sistematsko ubijanje milijuna Židova s pitanjima prava životinja je neumjesno… Protiv okrutnog tretmana životinja mora se boriti, ali se ne može i ne smije uspoređivati s holokaustom.''
     — Anti-Defamation League

Možda se protivljenje ovoj izložbi može sažeti u naslovu vijesti novinske agencije JTA: ''Meso možda jest ubojstvo, ali nije holokaust, bjesne židovske organizacije.''

Ti kritičari priznaju ozbiljne probleme u našem ponašanju prema životinjama, ali smatraju da su argumenti u korist životinja dovoljno uvjerljivi bez uporabe analogija. Vjeruju da usporedba s holokaustom odvraća pažnju od osnovnih ciljeva izložbe. To je izneseno u izjavi Centra Simona Wiesenthala koji se protivi izložbi, ali podupire proširenje moralnih načela i na životinje: ''Kampanja protiv okrutnosti nad životinjama je opravdana, i morala bi stajati na vlastitim temeljnim vrijednostima.''

Uzimanje jednog oblika patnje da bi se objasnio drugi može zamagliti probleme svojstvene svakom od njih. U članku ''Uznemirujuće slike holokausta'' u Kanadskim vijestima za Židove, Irwin Cotler uzima primjer uspoređivanja prizora holokausta za prikazivanje zlodjela na Kosovu:

Reći da je Kosovo drugi holokaust, donosi rizik trivijalizacije holokausta i minimiziranja zla na Kosovu. Jer ako je Kosovo kao holokaust, onda je i holokaust poput Kosova, što znači da u holokaustu nije bilo plinskih komora, ni koncentracijskih logora, ni ''konačnog rješenja'' ubijanja svakog Židova bilo gdje samo zato jer je Židov. Slično tome, usporediti Kosovo s holokaustom da bi ga se okarakteriziralo kao radikalno zlo, znači poreći njegovo vlastito esencijalno zlo. Jer Kosovo nije holokaust, ono što se događa ondje – zarobljavanja, nestanci, progoni, silovanja, ubojstva – je i samo dovoljno zlo. (13. svibanj 1999.)

Kritičari PETA-ine izložbe jednoglasno se slažu da pitanja životinjskih prava imaju čvrste temelje, te da je cjelokupna kampanja ''legitimna'' i ''opravdana''; ipak, imati legitimne argumente nije nikakva utjeha životinjama koje se nastavlja eksploatirati. Težina patnji životinja trebala bi govoriti sama za sebe. Ne bi nam trebale slike drugih strahota da ih istaknule. Unatoč tome, nažalost, interesi životinja mogu se zastupati samo preko ljudi – obično na štetu životinja. Za razliku od drugih grupa žrtava opresije čiji se glasovi mogu ušutkati, životinje uopće nemaju ni pravo glasa. Nemamo drugog izbora, nego usporediti barbarstva nad životinjama sa sličnim i poznatijim ekstremima patnje ljudi i nadati se da će ih konačno svi uvidjeti i da će izazvati promjene u ljudima.

Ironično, i suprotno gledište je istinito. Analogije sa životinjama danas se često koriste da bi se potaknulo ljude da reagiraju na zlodjela holokausta. Žrtve se prikazuju natrpane u vlakove ''poput stoke'', ili su se koristile kao ''ljudski pokusni kunići'' u laboratorijima u Auschwitzu. Te usporedbe su posebno uznemirujuće jer impliciraju zahtjev da se ljude ne tretira ''kao životinje'', s pretpostavkom da se sa životinjama smije postupati ''kao sa životinjama''; pretpostavlja se da je prihvatljivo, primjerice, da je pokusni kunić žrtva doživotnih bolnih eksperimenata. Zahtjev da se ljude ne tretira ''kao stoku'' dokazuje koliko je to omalovažavanje neprimjereno. PETA-ina usporedba, za razliku, osuđuje zločince, a ne druge žrtve. Cilj ove izložbe nije naglašavati status jednih žrtava na račun drugih. Cilj je logički demonstrirati da treba odbaciti sve oblike eksploatacije.

Tvrdi se da je holokaust ''jedinstveno jedinstven'', što pretpostavlja sve analogije neadekvatnima. Nobelovac Elie Wiesel, i sam vegetarijanac, u svojoj reakciji na PETA-inu izložbu, rekao je da je genocidna filozofija ''ubijanja, ne za hranu, nego radi umorstva samog'' sponzorirana od strane države potpuno različita. Zar bi nacizam bio opravdaniji da su nacisti konzumirali meso svojih žrtava? Židovkinja iz Toronta, Lisa Cameron, čija je baka ubijena u Auschwitzu, podupire PETA-inu izložbu i odgovara na Wieselove tvrdnje:

Iako mesna industrija ne teži istrebljivanju svojih žrtava, ona obuhvaća serijsko uništavanje, nasilno osjemenjivanje kako bi se stvorila sljedeća generacija žrtava. Da li je bolje da nisi nikad postojao (što bi bila moja sudbina prema logici Auschwitza) ili roditi se samo kao stvar koju eksploatiraju od rođenja do smrti – proizvod koji će se konzumirati, ponovno i ponovno, generaciju za generacijom? To je krug sistematskog, serijskog izrabljivanja koje je Isaac Bashevis Singer nazvao ''vječna Treblinka'' za životinje.

Wiesel osuđuje da izložba predstavlja ''trivijalizaciju'' i ''banalizaciju'' holokausta. Ova izložba ni u kojem slučaju ne namjerava umanjiti užas holokausta. Ona naglašava trivijalizaciju i banalizaciju ubijanja životinja. Milijarde životinja ubijaju se svake godine iz najtrivijalnijih razloga. Prekrasni životi svedeni su na sendviče brze hrane ili na moderne cipele ili na pluća u laboratoriju u koja će se upuhivati dim cigareta. Banalnost tog zla očita je u činjenici kako su nesvjesno i rutinski životi životinja svedeni na uporabne predmete.

Ta bešćutna nezainteresiranost za patnju i ubojstva milijardi životinja godišnje je ono što bi uistinu trebalo uvrijediti svakoga tko vidi izložbu. Nikako nas ne smije više uvrijediti uzeta sloboda korištenja jedne jedine riječi nego mučenja i smrti milijardi životinja. Wiesel je rekao da umjesto riječi 'holokaust', ''mogli su jednostavno reći da se životinje ubijaju. Što fali riječi 'ubijati', da su oni protiv ubijanja životinja? U tom slučaju, ja bih ih mogao podupirati.'' Životinje trebaju našu pomoć bez obzira na semantiku. Ova izložba ne pretendira biti predmet rasprave za literarnu kritiku. Većina kritičara kampanje priznali su moralni imperativ razotkrivanja sveprisutne eksploatacije i zlostavljanja životinja, i složili su se s ciljevima izložbe. Ako ''meso je ubojstvo, ali nije holokaust'', zar ubojstvo samo po sebi nije dostatno da izazove protest?