''Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda klaonicu i pomisli: to su samo životinje.''
     — Theodor Adorno (1903-1969), filozof, Židov iz Njemačke, zbog nacizma prisiljen na azil

''U svom odnosu prema životinjama, svi ljudi su nacisti; za životinje traje vječna Treblinka.''
     — Isaac Bashevis Singer (1904-1991), jidiš pisac, vegetarijanac

Nobelovac Isaac Bashevis Singer prvi je uočio uznemirujuću sličnost u tretiranju Židova tijekom holokausta i tretiranju životinja uzgajanih za hranu, i da su se tehnike masovnih pokolja, koje se primjenjuju na životinjama, nekad primjenjivale i na ljudima. U nekoliko svojih romana prikazuje analogiju klanja životinja s klanjem Židova od strane nacista. Shvativši da svaka opresija dolazi iz istog izvora Singer je postao vegetarijanac. Shvatio je da veličina milosrđa nije – ne smije biti – ograničena, te da ljudi ne mogu govoriti o miru ustima punim žrtvama nasilja.

Ako nas revoltira usporedba sudbina životinja i sudbina ljudskih žrtava opresije, to je samo zato jer još nismo spremni prihvatiti svoju vlastitu ulogu u sudbinama životinja. Lako je osuđivati barbarstvo koje je daleko od nas u prostoru i vremenu. Ali što je s nasiljem u kojem i sami sudjelujemo, koje financijski podupiremo svaki puta kad sjednemo za stol? Ako prihvatimo da je to nepotrebno i pogrešno, onda moramo nešto i poduzeti. Na sreću, poduzeti nešto nije ni približno teško kao izmišljanje kompliciranih isprika za nepoduzimanje ničega.
Što ćete reći svojim unucima, za nekoliko desetljeća, kad vas pitaju na čijoj ste strani bili za vrijeme ''holokausta životinja''? Hoćete li moći reći da ste se borili protiv opresije, iako se to u ono vrijeme smatralo ''radikalnim'' i ''nepopularnim''? Hoćete li moći reći da ste mogli zamisliti svijet bez nasilja i da ste shvatili da ono započinje za doručkom?

PETA-ina provokativna izložba ''Holokaust na vašem tanjuru'' naglašavala je tu uznemirujuću paralelu prezentirajući na panoima usporedno stravične slike mučeničkih iskustava i Židova i životinja. Izložbu je sponzorirao Židov, filantrop, koji je proveo posljednjih 25 godina blisko surađujući s najvažnijim svjetskim udrugama žrtava holokausta. On je prepoznao imperativ osvješćivanja javnosti prikazivanjem paralele između genocida nad Židovima u Drugom svjetskom ratu i užasnog i nehumanog tretmana životinja uzgajanih i zaklanih za hranu. Dok promatrači razgledavaju izložbu, oni počinju uviđati zajedničko porijeklo viktimizacije i nasilja, te počinju shvaćati da se mogu boriti protiv te nepravde odlukama koje donose pri svakom obroku.

Suvremeni holokaust

“Dok će god ljudi prolijevati krv životinja, neće biti mira. Mala je razlika između ubijanja životinja i stvaranja plinskih komora kakve je stvorio Hitler ili Staljinovih koncentracijskih logora... Neće biti pravde dok će god čovjek stajati s nožem ili pištoljem i ubijati slabije od sebe.“
     — Isaac Bashevis Singer

U svojoj revolucionarnoj knjizi, , autor i predavač o temi holokausta Charles Patterson ističe kako su tijekom 20. stoljeća dvije svjetske moderne industrijalizirane nacije, SAD i Njemačka, ubile milijune ljudi i milijarde drugih bića. Svaka je od te dvije zemlje dala svoj jedinstveni doprinos krvoproliću 20. stoljeća: Amerika je modernom svijetu dala klaonice, a nacistička Njemačka plinske komore.

Samo u SAD-u se svake godine ubije više od 28 milijardi životinja za prehranu, što je više od četverostrukog broja ukupne ljudske populacije na svijetu. Kako bi se povećao profit, životinje se uzgajaju na farmama koje u suštini predstavljaju koncentracijske logore za životinje. Krave, telad, svinje, kokoši, purani, patke i druge životinje drže se u malim kavezima ili odjeljcima u štalama gdje se često ne mogu niti okrenuti. Budući da su deprivirani od kretanja, sva energija njihovih tijela ide u proizvodnju mesa, jaja ili mlijeka za ljude. Daju im se lijekovi i mijenja im se genetski materijal kako bi proizvodili više jaja ili mlijeka ili kako bi narasli veći od svoje prirodne veličine.